Verification: 1eee953a3df549ea Verification: 1eee953a3df549ea
 

PARK PRIRODE UNA

Iako je područje Parka prirode Una nedovoljno istraženo, u nastavku ćemo Vam predstaviti neke od najosnovnijih karakteristika područja. Uvjereni smo da ćemo u narednom periodu zajedno pronaći način - da šire područje rijeke Une bude istraženo i valorizovano na pravi način.

Park prirode - koji je više od toga

Područje Parka prirode Una odlikuju specifične geološke i hidrološke pojave kao i izuzetna biološka raznovrsnost koja se ispoljava kroz florističke, faunističke i ekosistemske vrijednosti. Dolina Une je od davnina poznata po pojavama velikih masa sedre (bigra). Čitavo korito Une je svojim uzdužnim profilom stepeničasto, što je baš i uslovljeno kaskadnim pojavama bigra koji se izmijenjuje s ravnim i mirnim dijelovima toka. Prema Matoničkinu i Pavletiću (1963) u rijeci Uni možemo razlikovati četiri tipa sedrenih formacija. Najčešće su malene barijere visine od 0,5 do 1,5 m koje su karakteristične upravo za ovo područje jer pokazuju specifičnu građu i donekle se razlikuju od svih tvorevina u drugim našim rijekama.

Posebnu vrijednost istraživanog područja su staništa brojnih vrsta riba. Morfologija Une omogućava da se na jednom mjestu vidi mnogo različitih vrsta riba. U Uni je identifikovano čak 39 različitih vrsta riba, što je svakako svrstava u red najbogatijih naših rijeka. Treća specifičnost Parka prirode „Una“ su neponovljivi pejzaži. Predio karaktekterišu mozaik prirodnih očuvanih staništa, djelimično izmjenjenih i onih nastalih antropogenim uticajima. Smaragdna rijeka Una, te niz hidroloških, geomorfoloških i drugih fenomena među kojima se ističu mnogi sedreni oblici, brzaci, vodopadi, ade i riječna jezera, kao i neraskidiva obalna vegetacija, te naselja na njenim obalama čine ovo zaštićeno područje jedinstvenim.

Novi_Grad.jpg

Najvažnije pritoke rijeke Une

Rijeka Una čini okosnicu zaštićenog područja. Prva je desna pritoka rijeke Save u Republici Srpskoj. Ukupna površina sliva iznosi 9 368 km2, od čega se 3 340 km2 nalazi na teritoriji Republike Srpske. Una je duga 212,5 km, od kojih se 82 km nalaze u Republici Srpskoj. Izvire u Donjoj Suvaji u Hrvatskoj u vidu nekoliko jakih kraških vrela, na oko 420 metara nadmorske visine. Najvažnije pritoke u obuhvatu Parka prirode „Una“, idući nizvodno, su: Vojskova, Sana, Japra, Strigova, Mlječanica i Moštanica. Najznačajnija od njih, po količini vode i površini sliva je Sana, čija ukupna dužina iznosi 157,7 km.

SEDRE

Dolina Une je od davnina poznata po pojavama velikih masa sedre (bigra). Čitavo korito Une je svojim uzdužnim profilom stepeničasto, što je baš i uslovljeno kaskadnim pojavama bigra koji se izmijenjuje s ravnim i mirnim dijelovima toka. Prema Matoničkinu i Pavletiću (1963) u rijeci Uni možemo razlikovati četiri tipa sedrenih formacija. Najčešće su malene barijere visine od 0,5 do 1,5 m koje su karakteristične upravo za ovo područje jer pokazuju specifičnu građu i donekle se razlikuju od svih tvorevina u drugim našim rijekama. Naime, obično barijerice u nizvodnom smjeru stvaraju tzv. sedrene brade preko kojih teče voda. Ovdje su brade slabo razvijene pa je sedrena barijera u nizvodnom dijelu gotovo okomita. Takođe, površine ovakvih sedrenih barijera su izuzetno prostrana (deset i više metara) i u nizvodnom dijelu se završavaju T izbočinom.

 

Nastanak ovakvog tipa sedrenih barijera je uslovljen sporim kretanjem vode. Drugi tip sedrenih tvorevina na rijeci Uni, javlja se do Novog Grada a time ulazi u dio istraživanog područja. Ovaj tip se u početku javlja kao podvodni otočić u najvećim dubinama rijeke i način nastajanja ovakvih sedri je sasvim drugačiji od onih gdje voda prska. Sedreni otočići rastu u visinu i širinu i na taj način mogu se pojaviti dvije vrste tvorevina. Treći tip sedrenih formacija na Uni nastaje na tektonski uslovljenim slapovima. Na tim mjestima voda je brza i prozračna, te taloženje kalcijum karbonata intenzivnije. U istraživanom obuhvatu nema ovakvih sedrenih barijera. Četvrti tip sedrenih formacija nastaje na mjestima gdje je tok stvorio prozračniju vodu a time i intenzivnije taloženje. Na ovakav način se stvara niz sedrenih kaskada. Ni ovaj tip sedre nije identifikovan u obuhvatu. 

FLORA I VEGETACIJA

Flora i vegetacija ovoga dijela Republike Srpske istraživana je sporadično i nedovoljno. Određen dio  podataka se može naći u radu Slavnića i Bjelčićeve (1963) koji obrađuju biljnogeografske karakteristike prostora između Une, Save, Vrbasa i linije Banjaluka-Prijedor. Međutim, flora vodotoka Une i njenih obala nije razrađivana. Svi ostali floristički podaci vezuju se za gornji tok rijeke Une. Lakušić i sar. (1991), na vertikalnom profilu rijeke Une razlikuju sedam pojaseva: supramediteranski, supmontani, montanski, supramontani, subalpinski, alpski i subnivalni. Prema njima, u donjem toku reke Une dominantan je submontani pojas. Tipična vegetacija ovog područja je klimatogena i predstavlja mezofilne šume hrasta kitnjaka i običnog graba.

Istraživanja flore donjeg toka rijeke Une u susjednoj Hrvatskoj nešto je detaljnije. Najprije su Šegulja i sar. (1998) istraživali područje Zrinske gore, uključujući i bazen rijeke Une i na tom potezu su zabilježili 682 taksona vaskularne flore. Boršić i sar. (2012) su objavili rezultate florističkih istraživanja donjeg toka rijeke Une u kojima navode 252 taksona u jednom vegetacijskom periodu (proljeće). To su ujedno i jedina detaljnija floristička istraživanja donjeg toga rijeke Une. Autori rada pored navoda nekoliko taksona interesantnih za zaštitu (Dactylorhiza incarnata, Carex rostrata, Alopecurus rendlei), navode veliki broj invazivnih vrsta:Acer negundo, Ambrosia artemisiifolia, Amorpha fruticosa, Echinocystis lobata, Erigeron annuus и Robinia pseudoacacia Navedeno iznad, suštinski nameće obavezu ozbiljnog pristupa u istraživačkom radu na polju flore i vegetacije - jer dostupni podaci ukazuju samo na jedan segment bogatstva posmatranog prostora..

FAUNA PARKA PRIRODE UNA

Fauna ovog područja je nesumnjivo nedovoljno istražena, međutim prema dostupnim i nepotpunim podacima na posmatranom području evidentirano i 325 životinjskih vrsta, od kojih se 92 nalaze na popisu Dodatka Konvencije o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bern 1979) i Konvenciji o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (Bon 1979). 

novi_grad-010 (1).jpg

Predio karaktekterišu mozaik fragmenata prirodnih očuvanih staništa, djelimično izmjenjenih i onih nastalih antropogenim uticajima. Osnovne karakteristike pjezaža ovog područja čini čista i smaragdna rijeka Una, te niz hidroloških, geomorfoloških i drugih fenomena među kojima se ističu mnogi sedreni oblici, brzaci, vodopadi, ade i riječna jezera, kao i neraskidiva obalna vegetacija koja prati rijeku duž njenog toka. Una je svojim procesom stvaranja sedre i sedrenih fenomena unikatna prirodna pojava na teritoriji Bosne i Hercegovine. U vrijeme niskog vodostaja rijeke, ove sedrene formacije posebno dolaze do izražaja, kada postaju i „pristanište“ velikom broju ptica. Posebnu pejzažnu vrijednost ovom prostoru daju riječne ade koje su barem djelimično obrasle prirodnom vegetacijom, kao i veći i manji komplesi poljoprivrednog zemljišta uz rijeku Unu naročito u vrijeme vegetacionog perioda kada se na relativno malom prostoru smjenjuju različite poljoprivredne kulutre. Jedna od prediona odlika i vrijednost ukupnog prirodnog dobra je razigran skup različitih tipova staništa na malom prostoru, na dodiru sa živopisnim gradovima i selima u kojim je očuvana jedna jedina „Una“.

PEJZAŽ