PARK PRIRODE UNA

Iako je područje Parka prirode Una nedovoljno istraženo, u nastavku ćemo prikazati neke od najosnovnijih karakteristika tog područja. Uvjereni smo da ćemo u narednom periodu zajedno pronaći put - da se šire područje rijeke Une istraži i valorizuje na pravi način.

Park prirode – što je više od toga

Područje Parka prirode Una karakteriziraju specifični geološki i hidrološki fenomeni te iznimna biološka raznolikost koja se očituje kroz florističke, faunističke i ekosustavne vrijednosti. Dolina Une od davnina je poznata po pojavi velikih masa sedre (bigra). Cijelo korito Une je stepenasto svojim uzdužnim profilom, što je upravo uvjetovano kaskadnim pojavama bigre, koja se izmjenjuje s ravnim i mirnim dijelovima toka. Prema Matoničkinu i Pavletiću (1963.) u rijeci Uni mogu se razlikovati četiri tipa sedrenih formacija. Najčešće se javljaju male pregrade visine od 0,5 do 1,5 m, koje su karakteristične za ovo područje jer pokazuju specifičnu građu i ponešto se razlikuju od svih formacija u ostalim našim rijekama.

Posebna vrijednost istraženog područja su staništa brojnih ribljih vrsta. Morfologija Une omogućava da se na jednom mjestu vidi mnogo različitih vrsta riba. U Uni je identificirano čak 39 različitih vrsta riba, što je svakako svrstava među najbogatije naše rijeke. Treća specifičnost Parka prirode Una su jedinstveni krajolici. Krajolik karakterizira mozaik prirodno očuvanih staništa, djelomično izmijenjenih i onih stvorenih antropogenim utjecajima. Smaragdna rijeka Una, te niz hidroloških, geomorfoloških i drugih pojava, među kojima su brojni sedreni oblici, brzaci, slapovi, ade i riječna jezera, kao i neraskidiva obalna vegetacija, te naselja na njezinim obalama čine ovo zaštićeno područje jedinstvenim.

Najvažnije pritoke rijeke Une

Rijeka Una čini okosnicu zaštićenog područja. Prva je desna pritoka rijeke Save u Republici Srpskoj. Ukupna površina sliva je 9.368 km2, od čega se 3.340 km2 nalazi na području Republike Srpske. Una je duga 212,5 km, od čega je 82 km u Republici Srpskoj. Izvire u Donjoj Suvaji u Hrvatskoj u obliku nekoliko snažnih krških izvora, na oko 420 metara nadmorske visine. Najvažnije pritoke unutar Parka prirode Una, koje idu nizvodno, su: Vojskova, Sana, Japra, Strigova, Mlječanica i Moštanica. Najvažnija od njih, po količini vode i površini sliva, je Sana čija je ukupna dužina 157,7 km.

SEDRE

Dolina Une od davnina je poznata po pojavi velikih masa sedre (bigra). Cijelo korito Une je stepenasto svojim uzdužnim profilom, što je upravo uvjetovano kaskadnim pojavama bigre, koja se izmjenjuje s ravnim i mirnim dijelovima toka. Prema Matoničkinu i Pavletiću (1963.) u rijeci Uni mogu se razlikovati četiri tipa sedrenih formacija. Najčešće se javljaju male pregrade visine od 0,5 do 1,5 m, koje su karakteristične za ovo područje jer pokazuju specifičnu građu i ponešto se razlikuju od svih formacija u ostalim našim rijekama. Naime, barijere u nizvodnom smjeru obično stvaraju tzv sedrene brade kroz koje teče voda. Ovdje su brade slabo razvijene, pa je sedrena barijera u nizvodnom dijelu gotovo okomita. Također, površine ovakvih sedrenih barijera iznimno su prostrane (desetak i više metara) i završavaju nizvodnim dijelom s T izbočinom.

Nastanak ove vrste sedrenih barijera uvjetovan je sporim kretanjem vode. Drugi tip sedrenih tvorevina na rijeci Uni javlja se do Novog Grada i tako ulazi u dio istraživanog područja. Ovaj tip se u početku pojavljuje kao podvodni otočić u najdubljim dubinama rijeke i način na koji se ta sedra formira prilično je drugačiji od onih na kojima voda prska. Sedreni otočići rastu u visinu i širinu pa se tako mogu pojaviti dvije vrste formacija. Treći tip sedrenih formacija na Uni javlja se na tektonskim slapovima. Na tim mjestima voda je brza i bistra, a taloženje kalcijevog karbonata je intenzivnije. U istraživanom opsegu takvih sedrenih barijera nema. Četvrta vrsta sedrenih formacija javlja se na mjestima gdje je strujanje stvorilo prozračniju vodu, a time i intenzivnije taloženje. Na taj način se stvara kroz sedrene kaskade. Ova vrsta sedre također nije identificirana u obimu.

FLORA I VEGETACIJA

Flora i vegetacija ovog dijela Republike Srpske sporadično su i nedovoljno istraženi. Određeni dio podaci se nalaze u radu Slavnića i Bjelčića (1963) koji se bave biljno-geografskim karakteristikama područja između Une, Save, Vrbasa i linije Banja Luka-Prijedor. Međutim, flora vodotoka Une i njezinih obala nije razrađena. Svi ostali floristički podaci vezani su za gornji tok rijeke Une. Lakušić i sur. (1991.), na vertikalnom profilu rijeke Une razlikuje sedam pojaseva: supramediteranski, supmontanski, montanski, supramontanski, subalpski, alpski i subnivalski. Prema njima, u donjem toku rijeke Une dominira podplaninski pojas. Tipična vegetacija ovog područja je klimatogena i predstavlja mezofilne šume hrasta kitnjaka i graba.

Istraživanja flore donje Une u susjednoj Hrvatskoj nešto su detaljnija. Prvi su Šegulja i sur. (1998.) istraživali su područje Zrinske gore, uključujući i sliv rijeke Une, i evidentirali 682 svojte vaskularne flore. Boršić i sur. (2012) objavili su rezultate florističkih istraživanja donjeg toka rijeke Une u kojima navode 252 svojte u jednom vegetacijskom razdoblju (proljeću). To su ujedno i jedine detaljnije florističke studije donjeg toka rijeke Une. Autori rada, uz navođenje nekoliko svojti zanimljivih za zaštitu (Dactylorhiza incarnata, Carex rostrata, Alopecurus rendlei), navode i veliki broj invazivnih vrsta: Acer negundo, Ambrosia artemisiifolia, Amorpha fruticosa, Echinocystis lobata, Echinocystis lobata, Echinocystis lobata. Annua i Robinia psi iznad pristupaju u istraživačkom radu na području flore i vegetacije - jer dostupni podaci ukazuju na samo jedan segment bogatstva promatranog područja..

FAUNA PARKA PRIRODE UNA

Fauna ovog područja nedvojbeno je nedovoljno istražena, no prema dostupnim i nepotpunim podacima na promatranom je području zabilježeno 325 životinjskih vrsta, od kojih se 92 nalaze na popisu Dodatka Konvencije o očuvanju europske divljeg i životinjskog svijeta. Staništa (Bern 1979) i Konvencija o migratornim vrstama.divlje životinje (Bon 1979).

Krajolik karakterizira mozaik fragmenata prirodno očuvanih staništa, djelomično izmijenjenih i onih nastalih antropogenim utjecajima. Osnovne karakteristike krajolika ovog područja su čista i smaragdna rijeka Una, te niz hidroloških, geomorfoloških i drugih pojava, uključujući brojne sedrene oblike, brzake, slapove, ade i riječna jezera, kao i neraskidivu obalnu vegetaciju koja prati Rijeka. Svojim procesom stvaranja sedre i sedrenih fenomena, Una je jedinstven prirodni fenomen na području Bosne i Hercegovine. Za vrijeme niskog vodostaja rijeke ove sedrene formacije posebno dolaze do izražaja, kada postaju "luka" za veliki broj ptica. Posebnu krajobraznu vrijednost ovom području daju riječni otoci koji su barem djelomično obrasli prirodnom vegetacijom, kao i veći i manji kompleksi poljoprivrednog zemljišta uz rijeku Unu, posebno tijekom vegetacije kada se različite poljoprivredne kulture izmjenjuju u relativnoj mala površina. Jedno od regionalnih obilježja i vrijednosti ukupnog prirodnog dobra je razigrani skup različitih tipova staništa na malom prostoru, u dodiru sa slikovitim gradovima i selima u kojima je sačuvana jedina "Una".

PEJZAŽ

Detaljnije

o Javnoj ustanovi Park prirode Una, možete saznati na internet stranici www.parkprirode-una.org, kreirane u okviru projekta Eko (p)okret 2, Finansiranog od strane Europske unije, koji smo po završetku projekta ustupili na upravljanje Javnoj ustanovi.