PARK PRIRODE UNA

Iako je područje Parka prirode Una nedovoljno istraženo, u nastavku ćemo Vam predstaviti neke od najosnovnijih karakteristika područja. Uvjereni smo da ćemo u narednom razdoblju zajedno pronaći način da šire područje rijeke Une bude istraženo i valorizirano na pravi način.

Park prirode - koji je više od toga

odručje Parka prirode Una odlikuju specifične geološke i hidrološke pojave, kao i izuzetna biološka raznolikost koja se očituje kroz florističke, faunističke i ekosustavne vrijednosti. Dolina Une od davnina je poznata po pojavama velikih masa sedre (bigra). Cijelo korito Une svojim je uzdužnim profilom stepenasto, što je uvjetovano upravo kaskadnim pojavama bigra koji se izmjenjuju s ravnim i mirnim dijelovima toka. Prema Matoničku i Pavletiću (1963), u rijeci Uni možemo razlikovati četiri tipa sedrenih formacija. Najčešće su male barijere visine od 0,5 do 1,5 metara, koje su karakteristične upravo za ovo područje jer pokazuju specifičnu građu i donekle se razlikuju od svih tvorevina u drugim našim rijekama.

Posebnu vrijednost istraživanog područja čine staništa brojnih vrsta riba. Morfologija Une omogućuje da se na jednom mjestu može vidjeti mnogo različitih vrsta riba. U Uni je identificirano čak 39 različitih vrsta riba, što je svakako svrstava među najbogatije naše rijeke. Treća specifičnost Parka prirode Una su neponovljivi pejzaži. Krajolik karakterizira mozaik prirodno očuvanih staništa, djelomično izmijenjenih i onih nastalih antropogenim utjecajima. Smaragdna rijeka Una, te niz hidroloških, geomorfoloških i drugih fenomena među kojima se ističu brojni sedreni oblici, brzaci, slapovi, ade i riječna jezera, kao i neraskidiva obalna vegetacija te naselja na njezinim obalama, čine ovo zaštićeno područje jedinstvenim.

Najvažnije pritoke rijeke Une

Rijeka Una čini okosnicu zaštićenog područja. Prva je desna pritoka rijeke Save u Republici Srpskoj. Ukupna površina sliva iznosi 9 368 km², od čega se 3 340 km² nalazi na teritoriju Republike Srpske. Una je duga 212,5 km, od čega se 82 km nalazi u Republici Srpskoj. Izvire u Donjoj Suvaji u Hrvatskoj, u obliku nekoliko snažnih krških vrela, na oko 420 metara nadmorske visine. Najvažnije pritoke u obuhvatu Parka prirode „Una“, idući nizvodno, su: Vojskova, Sana, Japra, Strigova, Mlječanica i Moštanica. Najznačajnija među njima, po količini vode i površini sliva, jest Sana, čija ukupna dužina iznosi 157,7 km.

SEDRE

Dolina Une od davnina je poznata po pojavama velikih masa sedre (bigra). Cijelo korito Une svojim je uzdužnim profilom stepenasto, što je uvjetovano upravo kaskadnim pojavama bigra koji se izmjenjuju s ravnim i mirnim dijelovima toka. Prema Matoničku i Pavletiću (1963), u rijeci Uni možemo razlikovati četiri tipa sedrenih formacija. Najčešće su male barijere visine od 0,5 do 1,5 metara, koje su karakteristične upravo za ovo područje jer pokazuju specifičnu građu i donekle se razlikuju od svih tvorevina u drugim našim rijekama. Naime, obično barijerice nizvodno stvaraju tzv. sedrene brade preko kojih teče voda. Ovdje su brade slabo razvijene, pa je sedrena barijera u nizvodnom dijelu gotovo okomita. Također, površine takvih sedrenih barijera izuzetno su prostrane (desetak i više metara), a u nizvodnom dijelu završavaju T-izbočinom.

Nastanak ovakvog tipa sedrenih barijera uvjetovan je sporim kretanjem vode. Drugi tip sedrenih tvorevina na rijeci Uni pojavljuje se do Novog Grada i time ulazi u dio istraživanog područja. Ovaj tip se u početku pojavljuje kao podvodni otočić u najvećim dubinama rijeke, a način nastanka ovakvih sedri sasvim je drugačiji od onih koje nastaju u mjestima gdje voda prska. Sedreni otočići rastu u visinu i širinu te se na taj način mogu formirati dvije vrste tvorevina. Treći tip sedrenih formacija na Uni nastaje na tektonski uvjetovanim slapovima. Na tim mjestima voda je brza i prozračna, pa je taloženje kalcij karbonata intenzivnije. U istraživanom području nema takvih sedrenih barijera. Četvrti tip sedrenih formacija nastaje na mjestima gdje je tok stvorio prozračniju vodu, a time i intenzivnije taloženje. Na taj se način formira niz sedrenih kaskada. Ni ovaj tip sedre nije identificiran u obuhvatu.

FLORA I VEGETACIJA

Flora i vegetacija ovog dijela Republike Srpske istraživane su sporadično i nedovoljno. Određeni dio podataka može se pronaći u radu Slavnića i Bjelčićeve (1963), koji obrađuju biljnogeografske karakteristike prostora između Une, Save, Vrbasa i linije Banja Luka – Prijedor. Međutim, flora vodotoka Une i njezinih obala nije detaljno obrađena. Svi ostali floristički podaci odnose se na gornji tok rijeke Une. Lakušić i sur. (1991) na vertikalnom profilu rijeke Une razlikuju sedam pojaseva: supramediteranski, supmontanski, montanski, supramontanski, subalpinski, alpski i subnivalni. Prema njima, u donjem toku rijeke Une dominantan je submontanski pojas. Tipična vegetacija ovog područja je klimatogena i čine je mezofilne šume hrasta kitnjaka i običnog graba.

Istraživanja flore donjeg toka rijeke Une u susjednoj Hrvatskoj nešto su detaljnija. Prvo su Šegulja i sur. (1998) istraživali područje Zrinske gore, uključujući i bazen rijeke Une, te su na tom potezu zabilježili 682 taksona vaskularne flore. Boršić i sur. (2012) objavili su rezultate florističkih istraživanja donjeg toka rijeke Une, u kojima navode 252 taksona u jednom vegetacijskom razdoblju (proljeće). To su ujedno i jedina detaljnija floristička istraživanja donjeg toka rijeke Une. Autori rada, uz navođenje nekoliko taksona značajnih za zaštitu (Dactylorhiza incarnata, Carex rostrata, Alopecurus rendlei), bilježe i velik broj invazivnih vrsta: Acer negundo, Ambrosia artemisiifolia, Amorpha fruticosa, Echinocystis lobata, Erigeron annuus i Robinia pseudoacacia. Navedeno iznad suštinski nameće obvezu ozbiljnog pristupa istraživačkom radu na području flore i vegetacije – jer dostupni podaci ukazuju tek na jedan segment bogatstva promatranog prostora.

FAUNA PARKA PRIRODE UNA

Fauna ovog područja nedvojbeno je nedovoljno istražena, no prema dostupnim i nepotpunim podacima na promatranom je području zabilježeno 325 životinjskih vrsta, od kojih se 92 nalaze na popisu Dodatka Konvencije o očuvanju europske divljeg i životinjskog svijeta. Staništa (Bern 1979) i Konvencija o migratornim vrstama.divlje životinje (Bon 1979).

Krajolik karakterizira mozaik fragmenata prirodno očuvanih staništa, djelomično izmijenjenih i onih nastalih antropogenim utjecajima. Osnovne karakteristike krajolika ovog područja su čista i smaragdna rijeka Una, te niz hidroloških, geomorfoloških i drugih pojava, uključujući brojne sedrene oblike, brzake, slapove, ade i riječna jezera, kao i neraskidivu obalnu vegetaciju koja prati Rijeka. Svojim procesom stvaranja sedre i sedrenih fenomena, Una je jedinstven prirodni fenomen na području Bosne i Hercegovine. Za vrijeme niskog vodostaja rijeke ove sedrene formacije posebno dolaze do izražaja, kada postaju "luka" za veliki broj ptica. Posebnu krajobraznu vrijednost ovom području daju riječni otoci koji su barem djelomično obrasli prirodnom vegetacijom, kao i veći i manji kompleksi poljoprivrednog zemljišta uz rijeku Unu, posebno tijekom vegetacije kada se različite poljoprivredne kulture izmjenjuju u relativnoj mala površina. Jedno od regionalnih obilježja i vrijednosti ukupnog prirodnog dobra je razigrani skup različitih tipova staništa na malom prostoru, u dodiru sa slikovitim gradovima i selima u kojima je sačuvana jedina "Una".

PEJZAŽ

Detaljnije

o Javnoj ustanovi Park prirode Una, možete saznati na internet stranici www.parkprirode-una.org, kreirane u okviru projekta Eko (p)okret 2, Finansiranog od strane Europske unije, koji smo po završetku projekta ustupili na upravljanje Javnoj ustanovi.