Verification: 1eee953a3df549ea Verification: 1eee953a3df549ea
top of page
Pretraživanje

Čuvari okoliša

Kada čovjek nešto radi sa srcem i od srca, rezultat je po pravilu zagarantovan. Teško da u Bosni i Hercegovini postoji bolji primjer lokalnog organizovanja u kom nema upliva politike, nema donatora, ni domaćih ni stranih, nema forsiranja, već čista želja da grad u kom živiš bude čist.


Foto: Zajednička akcija uz entitetsku liniju, Čuvari okoliša i Green team


Bosanska Krupa je smještena u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, prostire se u dolini rijeke Une i naslonjena je na planinu Grmeč. Na obalama Une, nastali su i Čuvari okoliša - građani pokrenuti revoltom, koji svojim primjerom pokazuju da se na stvari može gledati u drigačije, zdravije, odgovornije.


„Kada dođeš na lokaciju divlje deponije, to sve djeluje tužno, ružno, možda će zvučati čudno kada tako kažem, ali imam osjećaj da su i te biljke tužne, pa i onaj mrtvi asfalt pored je tužan. Sve je drugačije čim se očisti, a zamisli samo kako izgleda kada očistiš šumu ili obalu Une. Taj osjećaj moralne satisfakcije, kada vidiš i znaš da si svojim rukama uradio nešto ispravno, nešto promijenio na bolje - onda te jednostavno vuče da to ponoviš, opet i opet”, objašnjava nam Almir Harbaš, koji više od tri godine zajedno sa Čuvarima okoliša, opet i opet demonstrira da postoje ljudi koji uistinu zaslužuju poštovanje zbog tog što rade.


„S početka je to meni najbližim osobama bilo čudno, pa i prijateljima, poznanicima. Više puta sam čuo rečenice - zašto baš ti moraš čistiti to smeće, pa može li neko drugi? Reći će ljudi da si puk’o i pitati zašto to čistiš iz čista mira?! Nije to prijatno čuti, ali nije mi ni predstavljalo obeshrabrenje u toj mjeri da odustanem. Ubrzo zatim u Čuvarima okoliša su bili i osobe sa invaliditetom, moja djeca, prijatelji, poznanici, pa i oni koje nisam ni poznavao”, objašnjava Amir i dodaje nesvakidašnji detalj, da se akcijama čišćenja redovno pridružuju punac i punica.


„Rezultate svake akcije objavimo na našoj facebook stranici. Da se razumijemo jednu stvar - nije to nikakva samopromocija ili nešto slično, poenta je da svojim primjerom pokažemo da ne treba neki poseban povod da bismo učinili nešto što je ispravno. Zanimljivo je to da su pratioci na samim počecima mislili da smo plaćeni da to radimo, da je neki projekat - svašta im je padalo na pamet, a najmanje da je to dobra volja. Možda bi mi i češće imali te akcije, ali svako od nas ima svoje poslove, svoje obaveze, teško da bismo fizički izdržali, tako da se nedjelja pokazala kao pravi izbor da se provede vrijeme sa dragim ljudima i učiniti nešto dobro.


Posebno su mi drage akcije u kojima učestvuju mladi, kao i one akcije gdje pojedinac sam uradi akciju čišćenja. Nedavno je jedan od Čuvara okoliša sam uradio akciju, ne zovući nikog, već nam samo poslao slike prije i poslije kroz šalu govoreći da mu je bilo daleko čekati nedjelju. To na neki način i jeste suština ovog što mi radimo, da svako uradi koliko može u skladu sa svojim mogućnostima.


Mi kao pojedinci, kao što rekoh, svojim primjerom moramo mijenjati društvo u kom živimo. Onda postane neprihvatljivo promovisanje nenormalnih ponašanja, a kada počnemo biti ponosni na dobre stvari koje radimo - onda će nam biti bolje. Dok god ne uzmemo svoj dio odgovornosti, nemamo pravo da se žalimo kako nešto nije kako treba.“


Comments


bottom of page